Skip to content

Karmelska duhovnost

12 stupnjeva tišine

Amada od Isusa, bosonoga karmelićanka (1839. – 1874.),
umrla na glasu svetosti u Karmelu u Parizu (danas Karmel u Créteilu).

1. PRIČATI MALO SA STVORENJIMA I PUNO S BOGOM

Ovo je prvi korak, neophodan na putevima svetosti. U ovoj školi uče se elementi potrebni za pripravljanje na sjedinjenje s Bogom. Ovdje duša uči i produbljuje ovu vrlinu u duhu Evanđelja, u duhu našeg Pravila; poštujući posvećena mjesta, osobe i povrh svega jezik gdje svakog dana počiva Riječ Očeva, Riječ koja je Tijelom postala. Tišina prema svijetu, tišina prema novinama.

 

2. TIŠINA U POSTUPCIMA

Tišina pri hodu, tišina pri gledanju, pri slušanju, pri govoru. Tišina čitavog vanjskog bića, pripremajući dušu za ophođenje s Bogom. Duša mnogo dobiva u ovim prvim naporima jer sluša glas Gospodina! Kako li dobro plaća On ove prve korake! Gospodin vas zove u pustinju poradi toga. U ovom drugom stupnju duša se odvaja od svega što bi je moglo omesti te nastoji ostati „sama s Njim samim”. Tu će okusiti prvine božanskog sjedinjenja i „kušati” Boga. Tišina je to sabranosti ili sabranost u tišini.

 

3. TIŠINA MAŠTE

Mašta je prva koja će pokucati na zatvorena vrata Zaručnikova vrta; a s njom i nesvakidašnji osjećaji, već utisnuti dojmovi i tuga. Ali na ovom skrivenom mjestu, duša će svom Ljubljenom pružiti dokaze svoje ljubavi. Predstavit će mašti ljepote Neba, čari svog Gospodina, prizore s Kalvarije te Božju veličinu. Tada će mašta ostati u tišini te će biti tihi sluga božanske Ljubavi.

 

4. TIŠINA U PAMĆENJU

Tišina prema prošlosti… zaborav. Nužno je ispuniti ovu moć duše sjećanjem na Božja milosrđa… To je tišina zahvalnosti.

 

5. TIŠINA PREMA STVORENJIMA

Kako li je bijedna naša jadna ljudska narav! Koliko li će se puta duša naći razgovarajući unutar sebe sa stvorenjima, odgovarajući im, brinući se o njima… To je poniženje poradi kojeg su svetci jadikovali! Neka se duša tada nastoji blago povući u dubine ovog skrivenog mjesta, gdje prebiva nedostupno veličanstvo Svetca nad svetcima, gdje će joj se otkriti Isus Krist, njezin Tješitelj i Bog. Otkrit će joj svoje tajne i dati joj da kuša predokus vječnog blaženstva. Tada će joj On sâm dati da osjeća gorčinu prema svemu onome što nije On te će joj sve ovozemaljsko, malo po malo, prestati odvraćati pažnju.

 

6. TIŠINA SRCA

Ako jezik utihne, ako su osjećaji u miru, ako mašta, sjećanje i stvorenja utihnu te ostane duša u samoći, ako ne u onoj izvanjskoj, onda barem u onom najintimnijem dijelu ove duše Zaručnice, srce će već praviti malo buke.

Tišina prema naklonostima, prema antipatijama. Tišina prema silovitim željama, tišina prema žaru kada je ponaosob; tišina prema revnosti kada nije samozatajna; tišina prema veličanju u ljubavi, no ne onom svetom veličanju kojemu je autor sâm Bog, već onom drugom u kojem se miješa narav.

Tišina Ljubavi jest ljubav u tišini! To je tišina pred Bogom, Njegovom ljepotom, Njegovom dobrotom, Njegovom savršenošću. Tišina u kojoj ništa nije prisilno. Ova se tišina ne suprotstavlja nježnosti, snazi ove ljubavi; kao što se priznanje pogrešaka ne suprotstavlja tišini poniznosti; kao što se zanos krila anđela o kojima govori Prorok ne suprotstavlja tišini poslušnosti; kao što se Marijin Fiat ne suprotstavlja tišini Getsemanija; kao što se vječni Sanctus ne suprotstavlja tišini serafina!..   

Srce u tišini jest djevičansko srce i melodija za Božje Srce! Svjetiljka se pred tabernakulom troši bez buke, a tamjan se u tišini podiže do Gospodinova trona. To je tišina Ljubavi! U prethodnim je stupnjevima tišina još uvijek bila zemaljski krik, dok u ovom stupnju duša poradi svoje čistoće počinje razumjeti prvu notu svetog spjeva koji je pjesma Neba.

7. TIŠINA SAMOLJUBLJA

Tišina pred vlastitom bijedom, prema vlastitoj nesposobnosti. Tišina duše koja uživa u svojoj niskosti, tišina prema pohvalama, prema poštovanju. Tišina pred prezirom, preferencijama, mrmljanjima, pred mišljenjima drugih. To je tišina slatkoće i poniznosti. Tišina naravi pred zemaljskim užitcima. Cvijet se otvara u tišini i njegov miris u tišini veliča Stvoritelja, a duša molitve treba učiniti isto. Tišina naravi pred proturječjima.                                            

Tišina pri postu, bdjenjima, umorima, hladnoći i vrućini. Tišina u zdravlju, bolesti, odricanju od svih stvari. Ovo je rječita tišina pravog siromaštva i pokore; blažena tišina smrti svega ovozemaljskog. Ovo je tišina vlastitog ja koje prelazi u Božju volju. Snažni pokušaji naravi više ne mogu narušiti ovu tišinu jer je ona iznad prirodnog.

 

8. TIŠINA DUHA

Ušutkati beskorisne misli, ugodne, naravne misli jer su one te koje mogu spriječiti tišinu duha, ali ne i samu misao koja ne može prestati postojati.

Naš duh je istina, a mi mu dajemo laž! Bog je esencijalna istina! Bog je dovoljan svojoj božanskoj inteligenciji, a On nije dovoljan našoj jadnoj ljudskoj inteligenciji. Jasno je da jedna uzvišena, trajna kontemplacija Boga nije moguća poradi slabosti naše ljudske naravi, osim u slučaju da je to čisti dar Njegove dobrote. No tišina u vlastitim mrtvljenjima duha je stvar vjere – zadovoljiti se njegovim tamnim svjetlom.

Tišina prema oštroumnom rasuđivanju koje slabi volju i isušuje ljubav. Tišina u namjeri: čistoća, jednostavnost; tišina prema znatiželji. U molitvi, tišina prema vlastitom djelovanju koje ne služi ničem doli ometanju Božjeg djelovanja. Tišina prema ponosu koji se u sve miješa te koji traži ono veliko, uzvišeno. To je tišina svete jednostavnosti, potpunog odricanja, tišina pravednosti. Duša koja se bori protiv takvih neprijatelja, nalik je na anđele koji uvijek gledaju lice Božje. To je mudrost koja je uvijek u tišini, a koju Gospodin podiže k Njemu samom.

 

9. TIŠINA RAZUMA

Tišina prema onome što se tiče ljudi, tišina prema onome što se tiče događaja. Ne suditi, ne pokazivati svoje mišljenje. Jednostavno popustiti ako se ništa ne protivi razboritosti ili ljubavi. To je tišina svetog djetinjstva; tišina savršenih, tišina anđela i arkanđela koji uvijek slijede Božje naredbe. Tišina je to utjelovljene Riječi!

 

10. TIŠINA VOLJE

Tišina pred naredbama, pred svetom obdržavanju Pravila; ali ovo je još uvijek vanjska tišina volje. Gospodin ima nešto još dublje i teže za naučiti nas: tišini roba pred udarcima gospodara. Ali, blagoslovljen bio rob čiji je Gospodar Bog! Ova tišina jest tišina oltarske žrtve, tišina Jaganjca koji se prikazuje, tišina usred najveće tmine, u tjeskobama srca i u najdubljim bolima.

Tišina duše koja se vidjela darovanom od svog Boga, a koja sada, kada se osjeća odbačenom, ne izgovara niti ove riječi: zašto?, do kada?. Tišina prilikom osjećaja odbačenosti, prilikom osjećaja pravednog pogleda Boga, prilikom osjećanja težine Njegove božanske ruke. Tišina bez ikakvih prigovora doli ljubavi. Tišina križa, više nego tišina mučenika jest tišina agonije Isusa Krista.

Da, ovo je Njegova božanska šutnja i ništa nije usporedivo s Njegovim glasom, ništa ne odolijeva Njegovoj molitvi, ništa nije dostojnije Boga doli iskazivanja hvale u boli, doli ovog Fiata u kušnjama, doli ove šutnje u tjeskobama smrti! Kada se ova ponizna i slobodna volja slomi i poništi poradi slave Božjeg imena, On je pretvori u svoju božansku volju.

Što još nedostaje njezinu savršenstvu? Što je još potrebno za sjedinjenje? Što još nedostaje za Kristov posljednji ures ove duše? Dvije stvari: prva – posljednji uzdah ljudskog bića i druga – koja nije ništa drugo doli pažnja puna ljubavi prema Ljubljenom čiji je božanski zagrljaj neizreciva nagrada.

 

11. TIŠINA PREMA SEBI SAMOJ

Ne pričati si u nutrini, ne slušati se, ne žaliti se niti se tješiti. Jednom riječju, šutjeti sama sa sobom; ostati sama, u potpunosti sama s Bogom. Ovo je najteža tišina, ali ipak neophodna za što savršenije sjedinjenje s Bogom, u mjeri koja je moguća jednom jadnom stvorenju koje Božjom milošću do tu dolazi, ali se zaustavlja nerazumijevajući je, i još manje, prakticirajući je. To je tišina ničega. Junačkija negoli tišina smrti.

 

12. TIŠINA S BOGOM

Na početku ovog puta, Bog je govorio duši: „Govori malo sa stvorenjima, a puno sa mnom.” Sada joj kaže: „Nemoj mi više pričati.” Tišina s Bogom! Znači blisko se sjediniti s Njim, prikazati se, prinijeti mu se, poniziti se pred Njim, obožavati ga, ljubiti ga, slušati ga, prepustiti se, odmarati se u Njemu.  

To je tišina vječnosti, sjedinjenje duše s Bogom.

*Tekst ustupile bosonoge karmelićanke iz Convento de la Purisima Concepcion, Alcala de Henares.

Zaklada
„Sveta Maravillas od Isusa”

Lovretska 27
21000 Split, Croatia

+385 91 782 5389
zakladasvetamaravillas@gmail.com