Mali katekizam prikazanja svete Terezije od Djeteta Isusa
Mali katekizam prikazanja svete Terezije od Djeteta Isusa poput žrtve paljenice milosrdnoj Božjoj ljubavi
Gospodin Bog poslao je svoga Sina da svu njegovu raspršenu djecu sabere u jedno, u jednu obitelj. U toj su obitelji svi članovi pozvani na svetost, odnosno pozvani su biti dionici svetosti koja je Bogu vlastita, a nama se dariva po njegovu Sinu, u Duhu Svetom. Kršćani postaju sveti jer ih Duh Sveti s Kristom sjedinjuje i Kristu suobličuje. Ta od Boga darovana svetost treba se očitovati u kršćanskom življenju koje bi trebalo biti ništa drugo doli nasljedovanje Isusa Krista, hod za Kristom koji uvijek uključuje i dimenziju križa. Na putu nasljedovanja Krista veliku ulogu imaju osobe koje su, usprkos kušnjama a ponekad i padovima, uspjele ostati vjerni Kristovi nasljedovatelji. Te osobe nazivamo svecima, a nema ni jednoga ni jedne čiji život nije bio obilježen križem, odnosno nekim oblikom trpljenja.
Shvaćajući kako je mjera suobličenosti Kristu mjera suobličenosti Raspetom, sveci su znali toliko zavoljeti križ da su radije izabirali trpljenje umjesto užitka i poniženja umjesto pohvala.
Budući da je svetački život življen pod vodstvom Duha Svetoga, svaki su svetac i svetica Božji dar vremenu u kojemu su živjeli, ali i budućim naraštajima. Svojim životom sveci poručuju da je moguće ostati vjeran do kraja, da je moguće izabrati i živjeti ljubav kao središnju stvarnost života; da je doista moguće ljubiti Boga iznad svega, a sve drugo u Bogu i poradi Boga.
Neki su sveci uz Božju pomoć postali čuveni zbog svoga pokorničkog života, drugi zbog svoje učenosti, treći zbog čudesa koja su činili. Svakako nešto izvanredno, neuobičajeno, nadljudsko obilježilo je njihov život. Najkraće rečeno, u njima se dogodila pobjeda i proslava Božje milosti. No istodobno takvi orijaši kršćanske svetosti u očima običnih vjernika postali su gotovo nedostiživi uzori kršćanske svetosti. Ta tko bi se mogao mjeriti sa sv. Franjom u siromaštvu i poniznosti ili sa sv. Tomom u učenosti, ili sa sv. Antunom Opatom u postovima itd. Uz takve velikane kršćanske svetosti božanska je mudrost podigla te pred oči vjernika stavila i „skromnije”, malene svece i svetice, tako malene i skromne da se čini kako ih svi mogu nasljedovati.
Jedna od takvih „malenih” svetica je i sv. Terezija Mala. Sveta Terezija Mala ili Terezija od Djeteta Isusa živjela je svega dvadeset i pet godina (1873. – 1897.). Iza sebe nije ostavila velebna učena teološka djela. Tek nekoliko zapisa i spisa, od kojih je najznačajnija njezina autobiografija, poznata pod naslovom: Povijest jedne duše. Tu malu i skromnu Tereziju Katolička Crkva ipak smatra jednom od najvećih svetica u svojoj povijesti; smatra je tako velikom da ju je proglasila i naučiteljicom Katoličke Crkve (Ivan Pavao II., 1997.), a naslov naučitelja/naučiteljice u Crkvi nosi samo trideset i šest svetaca, od kojih su četiri žene.
Premda iza sebe nije ostavila velebna i učena teološka djela, Crkva je ipak prepoznala važnost koju za sve vjernike ima Terezijin život, odnosno njezin duhovni put koji je izložila u Povijesti jedne duše, a povijest duhovnosti je taj put prozvala „Mali put sv. Terezije”. Njezin „mali put” ohrabrenje je brojnim dušama koje žude za svetošću, ali se kao ni ona sama ne usuđuju krenuti na put koji su zacrtali i kojim su prošli veliki sveci pokornici, učenjaci i čudotvorci. Za put kojim se je ona uspela do vrhunaca kršćanske svetosti i koji preporučuje drugim „malim dušama” Terezija veli kako je to put duhovnog djetinjstva, pouzdanja i predanja u ruke nebeskog Oca.
U svome duhovnom rastu i sazrijevanju rano je uočila kako ne može niti želi biti poput sv. Franje Asiškoga ili sv. Franje Saleškoga, ili poput svetaca velikih pokornika; ona je izabrala biti dijete nebeskog Oca; izabrala je biti malena, biti ništa pred Onim tko je sve; izabrala je poput djeteta sve očekivati od Oca, jer Otac ne može ne davati, ne može ne ljubiti, ne može ne obasipati brojnim darovima svoju ljubljenu djecu.
Premda po godinama mlada, Terezija je rano otkrila u čemu je bît kršćanskog života. Naime, otkrila je kako je sve u ljubavi; otkrila je kako sâm Bog izgara od ljubavi prema nama te kako zauzvrat traži ljubav. Stoga je i odlučila, poželjela: „U srcu Crkve bit ću ljubav”, jer je željela biti sve. Pred Bogom koji je Ljubav Terezija izabire biti ništa, biti malena jer naslućuje, jer joj vjera kaže kako maleni i ponizni privlače Božji pogled. U skladu s Isusovom logikom: „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti” (Lk 9,24), Terezija izabire biti žrtva predanja kako bi postala ispunjena milosrdnom Božjom ljubavlju. I nema veze ako u tom predanju umjesto utjehe iskušava bol i tamu, ta i Krist je na križu kušao bol i trpljenje. A ona ne želi drugo doli ono što Bog želi; želi ljubiti što Krist ljubi. Mali katekizam, koji su prema Terezijinim mislima i nauku složili njezini duhovni sinovi, želi biti na pomoć malenim dušama koje žele rasti u svetosti. U obliku jasnih upita i još jasnijih odgovora žele se ohrabriti malene duše ne samo da žude za svetošću, nego da stupe na put svetosti, da koračaju malim putem koji je zacrtala i prošla sv. Terezija. Upravo to od srca želim svim štovateljima sv. Terezije Male i čitateljima ovog korisnog i potrebnog djela.