Skip to content

Škapular

Karmelski škapular

Karmelski škapular zapravo je habit. Onaj tko ga prima združuje se, u manjem ili većem stupnju, s karmelskim redom koji je posvećen služenju Gospi, na dobro čitave Crkve.

Stoga tko god nosi škapular, može iskusiti Marijinu majčinsku prisutnost u svom svakodnevnom nutarnjem opredjeljenju za Isusa Krista, kao i u osobnom svjedočenju za dobro Crkve i čitavog čovječanstva.

Škapular (prvi koji se postavi) mora biti postavljen od strane svećenika te treba biti načinjen od tkanine. 

Podrijetlo

Presveta Djevica Marija je 16. srpnja 1251. godine predala škapular svetom Šimunu Stocku, generalnom poglavaru Reda, ovim riječima: Primi, moj voljeni sine, ovaj škapular svoga Reda, znak moje naklonosti. Tko s njim umre, neće vidjeti vječnog ognja!

Navedeno nam govori da se pobožnost prema Presvetoj Djevici ne može ograničiti samo na molitve i iskazivanje časti u ponekim prilikama, već naša pobožnost treba biti učestalo i neprestano utjecanje Njoj. Drugim riječima, naš život treba biti trajna opredijeljenost za kršćanski život prožet molitvom i dubokim nutarnjim životom posredstvom učestalih primanja sakramenata te konkretnim iskazivanjem djela milosrđa.

SUBOTNJI PRIVILEGIJ

Presveta Djevica obećala je papi Ivanu XXII. da će sve duše koje umru sa škapularom, a koje budu u čistilištu, što prije odvesti u raj ili da će to biti najkasnije prve subote nakon njihove smrti.

 

SAŽETAK OBEĆANJA

  1. Umrijeti u milosti Božjoj.

  2. Izići iz čistilišta što je prije moguće.

 

ZNAČENJE

Škapular označava trajnu zaštitu Presvete Djevice ne samo tijekom života, nego i u trenutku prijelaza prema punini vječne slave.

Škapularom se očituje sinteza marijanske duhovnosti, koja potkrepljuje vjerničku pobožnost, čineći vjernike posebno pobožnima Djevici Majki koja je s tolikom ljubavlju prisutna u njihovim životima.

 

DUHOVNA POVEZANOST

Onaj tko primi škapular postaje članom obitelji Majke Božje i karmelskog Reda.                  

Od osnutka Reda do danas brojni karmelićani, na svom putu prema „brdu spasenja” – našem Gospodinu Isusu Kristu, nastojali su živjeti svoj život po uzoru na Marijin. Stoga u Karmelu, ali i u svakoj duši koju pokreće posebna pobožnost prema Presvetoj Djevici i Majci, budi se divljenje prema Njezinu iskustvu vjere i njezinoj ljubavi. Upravo su zato karmelićani s pravom izabrali Mariju za svoju zaštitnicu i duhovnu majku. Pred očima srca uvijek im je prisutna Ona, Prečista Djevica, koja svih vodi k savršenoj spoznaji i nasljedovanju Krista.

 

OBVEZA

Taj se marijanski način života očituje u molitvi punoj povjerenja i u vjernom  nasljedovanju Djevice te vodi k spoznaji da je posveta Bezgrešnom Srcu Blažene Djevice Marije, izražena putem skromnog škapulara, najautentičniji način štovanja same Presvete Djevice Marije.                                       

Na taj se način u srcu stvara sve veće zajedništvo i prisnost s Presvetom Djevicom, „kao novi način življenja za Boga te nasljedovanja ljubavi koju je Sin iskazivao prema Majci ovdje na zemljiˮ (sveti Ivan Pavao II.).

 

PLODOVI

U duši onoga tko nosi škapular cvjeta prisnost duhovnih odnosa koji sve više i više umnažaju zajedništvo s Kristom i Marijom. Za članove karmelske obitelji Djevica, Božja Majka i Majka svih ljudi, ne predstavlja samo primjer nasljedovanja, nego također majčinsku i sestrinsku prisutnost punu povjerenja. S razlogom je sveta Terezija od Isusa poticala sljedeće: „Nasljedujte Mariju i shvatite kolika je Uzvišenost ove Majke i kako je dobro što je imamo za zaštitnicu.ˮ

 

MEDALJA – ŠKAPULAR

Dopuštena je upotreba medaljice, ali pod uvjetom da s jedne strane prikazuje Presveto Srce Isusovo, a s druge Presvetu Djevicu Mariju. Unatoč tome što je papa sveti Pio X. odobrio medaljicu, preporučio je upotrebu škapulara načinjenog od tkanine. On ima veću simboliku, budući da predstavlja umanjenu inačicu karmelskog habita.

 

ŠKAPULAR JE POBOŽNOST I OBLIK ŠTOVANJA

Među primjere prakticiranja marijanske pobožnosti preporučenih na Drugom vatikanskom koncilu, možemo uključiti riječi svetog Pavla VI.: „Vjerujemo da se u ove načine izražavanja marijanske pobožnosti treba izričito ubrojiti molitva krunice i pobožno nošenje karmelskog škapulara.ˮ Referirajući se na tvrdnje Pia XII. dodaje: „Ovo posljednje (nošenje karmelskog škapulara), svojom jednostavnošću i prilagođavanjem svima i svim okolnostima, postiglo je veliku rasprostranjenost među vjernicima, popraćenu neizmjernim duhovnim plodovima.ˮ

Također, među najstarijim posebnim i potrebnim oblicima štovanja Presvete Djevice, ističe se da „dok se Majka časti, Sin, radi kojeg je sve (usp. Kol 1, 15-16) i u kojem je vječni Otac ‘htio da stanuje sva punina’ (Kol 1, 19), pravo upoznaje, ljubi, slavi i da se vrše Njegove zapovijedi.ˮ (LG 66).

Blagdan Gospe Karmelske, koji se obilježava 16. srpnja, spada među proslave „koje se danas, zahvaljujući rasprostranjenosti, mogu smatrati uistinu univerzalno eklezijalnima (MC 8). „Ova pobožnost postaje put prema Kristu, izvoru i središtu crkvenog zajedništvaˮ (MC 32).

Sveti Ivan Pavao II. tvrdio je da se „bogato karmelsko marijansko nasljeđe, širenjem pobožnosti svetog škapulara, pretvorilo u pravo blago za Crkvu. Zahvaljujući njegovoj jednostavnosti, antropološkoj vrijednosti i njegovoj povezanosti s ulogom koju Djevica Marija ima  u Crkvi i čovječanstvu, Božji narod je duboko i  svesrdno prigrlio ovu pobožnost.ˮ

POSVETA GOSPI OD KARMELA

Majko Karmela, nado moja, posvećujem ti čitavo svoje biće kao dokaz svoje ljubavi prema tebi. Moje srce, moja duša, moj život, moje misli, riječi i djela pripadaju tebi. U tvoje ruke, Majko, predajem sve što jesam, svoj život i svoju smrt. Želim na svojim prsima nositi tvoj sveti škapular kako uživao tvoju zaštitu čitavog svog života, kao i na času svoje smrti te kako bih tako, zajedno s tobom, mogao u Nebu vječno pjevati božanskom milosrđu Oca, Sina i Duha Svetoga. Amen.

Moj se život nije mogao produljiti

Patila sam od bolesti grkljana i dušnika, zbog čega sam se nalazila u stanju očaja i tjeskobe. Unatoč dvostrukoj operaciji, koju su izvela četiri kirurga, u potpunosti sam izgubila glas te sam mogla disati jedino preko srebrne trahealne kanile koja je bila umetnuta u otvor na vratu. Shvaćala sam da se moj život ne može puno produljiti. U takvim životnim okolnostima i gotovo izgubivši vjeru, otišla sam kod svog brata Julia (koji je karmelićanin) kako bih ga zamolila da mi pokloni neku čudotvornu svetačku relikviju. Nakon nekoliko trenutaka šutnje dao mi je škapular Gospe Karmelske rekavši: „Koja relikvija je bolja od ovoga. Postavit ću ti škapular i obećaj mi da ga nećeš skidati, da ćeš ga posvuda promicati te da ćeš svakodnevno posjećivati Gospu, moleći je za mene i za sve karmelićane na svijetu.ˮ                                                                                                  

Otišla sam od njega s jako velikom vjerom i neizmjernim mirom te sam odmah istog jutra počela izvršavati sve što mi je rekao. Iduće noći spavala sam jako dobro, što prošlih nekoliko mjeseci nikako nisam uspijevala. Kada sam se probudila, počela sam pričati bez respiratornih poteškoća te sam bila izvanredno raspoložena.

Nakon tri dana otišla sam k liječniku koji je od zaprepaštenja zanijemio vidjevši moj oporavak te mi je skinuo kanilu i rekao mi: ֵ„Ovo je čudo! Čestitam vam! Uzimajte vitamine i nastavite sa svojim svakodnevnim načinom života.ˮ

„Za života štiti. U času smrti pomaže. U čistilištu spašava.”

– ova popularna izreka Gospe Karmelske mnogo se puta pokazala istinitom, posredstvom brojnih čuda koja su se pripisala njezinu škapularu. Ovdje ćemo, kao kratki dokaz, istaknuti samo neka od njih:

1. Za života štiti

Pred kraj Drugog svjetskog rata jedan nizozemski vojnik se sa svojom satnijom uputio prema opasnom mjestu borbe. Prije dolaska na odredište stali su na jednu farmu da se malo okrijepe, napiju vode i operu. Dok se prao, vojnik je sa strane odložio svoj škapular. Kada su došli u rov gdje su trebali provesti noć, shvatio je da je na farmi zaboravio škapular koji mu je poklonila majka. Ona mu je gorljivo preporučila da ga uvijek nosi, potičući ga da uvijek gaji posebno povjerenje u zaštitu Blažene Djevice Marije. Počeo je razmišljati kako mu se to moglo dogoditi upravo sada kada mu je prijetila najveća opasnost. Dvojio je hoće li se vratiti po njega ili ne, ali je zaključio da bi to bilo previše opasno te da više neće razmišljati o tome, već će ići na spavanje. No nije mogao zaspati te je naposljetku otišao potražiti svoj škapular. Stigavši na farmu, upravo u trenutku kada ga je krenuo tražiti, začuo je zvuk eksplozije. Trčeći prema svom rovu, uvidio je da je u njemu eksplodirala bomba. Neprijatelji su prije dolaska njegove satnije na tom mjestu postavili bombu koja je eksplodirala malo nakon što je on izišao iz rova u potragu za škapularom. Njegovi su prijatelji ležali pod ruševinama, a među njima bi bio i on da nije otišao potražiti svoj škapular. Sljedećeg je jutra bio jako iznenađen kada je vidio da je jedan od njegovih prijatelja preživio eksploziju. Mislio je da su svi preminuli. Taj mu je prijatelj rekao kako je ležao u rovu te je prije sna osjetio potrebu da razgovara s njim pa ga je otišao potražiti. Vidjevši ga na nogama, treći prijatelj ga je zamolio da mu donese bocu vode. Dok je, poradi toga, izašao iz rova, bomba je eksplodirala u rovu te je tako i taj vojnik preživio. Prijatelj ga je začuđeno pitao zašto ga je želio vidjeti u tako kasne sate, a on mu je odgovorio da mu je zaboravio nešto dati te mu je pokazao njegov škapular koji je uzeo prije odlaska s farme. Posredstvom tog škapulara Gospa Karmelska je te noći spasila dva života.

Drugi je slučaj primjer mladog škotskog narednika Terrya Rossa. On je bio ozlijeđen u jednoj eksploziji te su ga s teškim ozljedama zaprimili u bolnicu. Nakon nekoliko operacija molio je kirurga da mu kaže detaljnu istinu o njegovu zdravstvenom stanju. Kirurg mu je odgovorio da je nepovratno izgubio vid. Ostavši sam Terry se prepustio očaju te je plakao kao malo dijete grizući plahtu. Snažno je držao svoj škapular te je šapatom vapio: „Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas”. Ubrzo je nečija ruka potapšala njegovu te je čuo ženski glas: „Zvao si me, Terry?” Mladić je uhvatio ruku svoje bolničarke te joj je rekao da ju nije zvao, ali da mu malo pravi društvo jer se osjeća jako osamljenim. Bolničarka ga je pokušala raspoložiti, rekavši mu da je neobično da tako govori jedan hrabri vojnik poput njega te mu je poručila da se pokuša opustiti dok mu stavi hladne obloge na čelo. Pitala ga je može li spavati jer vidi da puno razmišlja. Terry joj se pojadao te je naposljetku zaspao, utješen njezinim nježnim riječima. Kada se probudio, čuo je da netko ulazi te si je htio popraviti zavoje na očima koji su mu pali, no odjednom je zastao i pitao je li to bolničar Juan. On je potvrdno odgovorio te mu se ispričao na smetnji, rekavši da ima puno posla. Terry ga je zamolio da se približi te ga je tiho zapitao ima li metlu u lijevoj ruci, je li mršav i visok, nosi li naočale. Juan je začuđeno shvatio što se događa te je trčeći potražio doktora koji je detaljno pregledao Terryja. Ne mogavši vjerovati doktor mu je rekao da se oporavio te da će unutar nekoliko sati imati savršeni vid. Terry je uzbuđeno pitao kako se zvala bolničarka koja je bila u noćnoj smjeni, a doktor mu je odgovorio da nemaju bolničarke. Potom mu je Terry ispričao kako mu je prije sna došla jedna bolničarka koja ga je ohrabrila, no doktor mu je i dalje tvrdio da to nije moguće jer nemaju bolničarke već samo bolničare. Bila je to, bez sumnje, Blažena Djevica Marija koja je došla utješiti tog tjeskobnog sina s obzirom na to da ju je vapeći zvao: „Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas” te je u ruci čvrsto i s povjerenjem držao karmelski škapular.

2. U času smrti pomaže

Bezbrojna su čuda koja je Gospa Karmelska, posredstvom svetog škapulara, izvela na mnogim umirućima. Kao primjer navest ćemo starca kojeg su u teškom stanju zaprimili u bolnici u New Yorku. Bolničara koja ga je njegovala ugledala je karmelski škapular ispod njegove odjeće te je odmah pozvala svećenika. Dok je svećenik molio molitvu za umiruće, bolesnik je otvorio oči i rekao: „Oče, ja nisam katolik.” Svećenik je potom začuđeno pitao: „Ali, zašto onda nosite karmelski škapular?” a bolesnik je odgovorio da ga nosi jer je jednom prilikom obećao svom prijatelju da će ga uvijek nositi te da će svakog dana izmoliti jednu Zdravomariju. Svećenik ga je stoga pitao želi li postati katolikom, s obzirom na to da je na samrti, a starac je odgovorio da želi te da je to zapravo želio čitava života. S obzirom na okolnosti, svećenik ga je brzo pripremio te krstio i udijelio mu bolesničko pomazanje. Nakon kratkog vremena bolesnik je mirno izdahnuo. Presveta Djevica je pod svoju zaštitu uzela njegovu siromašnu dušu koja je nosila njezin škapular.

3. U čistilištu spašava

Znamo da se prije ulaska u nebo naša duša treba pročistiti u čistilištu kako bi mogla gledati Boga licem u lice. Sukladno subotnjem privilegiju Presveta Djevica obećala je da će sve duše koje umru sa škapularom što prije odvesti iz čistilišta u raj ili da će to biti najkasnije prve subote nakon njihove smrti. Jedna pobožna žena je, privučena tim obećanjem, još od djetinjstva željela nositi karmelski škapular. No budući da kroz njezino malo selo za njezina života nikada nije prošao nijedan karmelićanin koji bi joj ga mogao postaviti (jer prije je bilo potrebno da škapular postavi samo svećenik karmelićanin), ženi se nikako nije mogla ispuniti njezina dugogodišnja želja za škapularom. Jednog dana ozbiljno se razboljela te je neprestano molila Blaženu Djevicu Mariju da joj udijeli radost nošenja, odnosno postavljanja, njezina škapulara prije nego li umre, kako bi tako mogla uživati u tako posebnom obećanju subotnjeg privilegija. Nakon nekoliko dana u njezino je selo došao svećenik misionar koji je bio karmelićanin. Čim su mu mještani prenijeli žarke želje njihove sumještanke, svećenik je odmah pohitao k njoj. Zatekao ju je u teškom stanju. Tri dana je bila u teškoj agoniji te je preklinjala Gospu da ne dopusti da izdahne, a da joj svećenik karmelićanin ne postavi njezin škapular kako bi što prije mogla izaći iz čistilišta. Već nekoliko minuta nakon što joj je svećenik postavio škapular, žena je preminula. Kao da ju je na životu održavala samo želja za postavljanjem karmelskog škapulara, izdahnula je u miru na kojem bi joj mnogi mogli pozavidjeti. Gospa Karmelska, koju je čitavog života tako nježno voljela, nije ju iznevjerila već joj je udijelila milost da primi njezin škapular, a kasnije i subotnji privilegij.

4. Pomaže u obraćenju grešnika

Vjerujmo da će Blažena Djevica Marija, posredstvom svog karmelskog škapulara, smekšati srca i najokorjelijih grešnika te da će ih potaknuti na obraćenje. Svoje obećanje vječnog spasenja za sve one koji nose njezin škapular ona neće zaboraviti te će napraviti i ono nemoguće dok se to u konačnici i ne dogodi. Sljedeći primjer samo je jedan od brojnih. Brat jednog svećenika nalazio se na samrti, a posljednjih 25 godina svog života živio je izgubljeno i daleko od vjere. Svećenik je bio zabrinut zbog bratovog duhovnog stanja te su mu savjetovali da ispod njegova jastuka stavi karmelski škapular što je i napravio dok mu je brat spavao. No svećenik nije gajio veliku nadu za uspjehom jer je smatrao da za ispunjenje subotnjeg privilegija osoba sama mora imati spoznaju o tome i to vlastitom voljom željeti. Stoga je bilo golemo njegovo iznenađenje kada mu se brat probudio i spontano tražio ispovjednika. Malo nakon što se u sakramentu ispovijedi pomirio s Bogom, preminuo je u miru kajući se za svoje grijehe.

 

Izvor teksta i fotografija: La Virgen del Carmen – escapulario, devocion, novena, Editorial Purisima Concepcion, Madrid, 2007.

sveta Maravillas od Isusa
Gospa od Karmela, zaštitnica u svim životnim opasnostima
sveta Maravillas od Isusa
Gospa Karmelska predaje škapular sv. Šimunu Stocku
sveta Maravillas od Isusa
Gospa Karmelska se poradi svog obećanja (subotnjeg privilegija) smatra vladaricom čistilišta
sveta Maravillas od Isusa
Gospa Karmelska koja se štuje na brdu Karmel