Život je to tišine i molitve, odvojenosti od svijeta; ne iz razloga što kontemplativce svijet ne zanima, već sasvim suprotno, kako bi ga mogli bolje kontemplirati, kako bi slušali otkucaje njegova srca i kako bi se žrtvovali za njega, poput Krista na križu. Iz tihe predanosti i poniznosti proizlazi odricanje, žrtva i pokora, a terezijanski samo Bog dostaje savršeno ih definira.

Sada je, dragi čitatelju, u tvojoj ruci svjedočanstvo života proživljenog u nasljedovanju Krista i velikodušnom predanju Njemu u Karmelu; skromni život, život mrtvljenja, no povrh svega život ispunjen ljubavlju prema Isusu Kristu i Njegovoj svetoj Majci, a koji su uvijek središte svakog kršćanskog života. Stoga, na ovim će stranicama pronaći okrjepu za duhovni život svatko tko želi biti Isusov učenik.
Časna majka Maria Josefa od Srca Isusova dugo je godina bila poglavaricom Karmela u Cerro de los Ángelesu – geografskom središtu Španjolske. Nju je Bog izabrao kako bi bila majka brojnim karmelićankama koje su tada tamo živjele, i onima koje danas žive održavajući živim sjećanje na nju. Ali kao što nas je poučio sveti Ivan Pavao II., kako bi se postalo majkom, prvo je potrebno biti kći. Ovo djelo otkriva nam majku Mariju Josefu kao pravu Božju kći, kći Karmela i kći Crkve.

Dakle, majka Maria Josefa na prvom mjestu bila je Božja kći. Rođena je unutar prave kršćanske obitelji gdje je primila potpunu kršćansku formaciju koja joj je omogućila otkrivanje grandioznosti ovog prvog krsnog zvanja kojega smo dionici svi mi vjernici. Dokaz toga su i stihovi koje je toliko voljela ponavljati, čak i u trenutcima najvećih poteškoća i patnji: Bog je moj otac, kako sam sretna! Njegovo sam dijete, Božje dijete!

Kao što nas podsjeća Katekizam Katoličke Crkve, samo iz poziva na božansko sinovstvo, kršćani su postali „djeca Božja“ (1 Iv 3, 1) i „zajedničari Božanske naravi“ (2 Pt 1, 4). Priznajući u vjeri svoje novo dostojanstvo, kršćani su pozvani vladati se „dostojno evanđelja Kristova“ (Fil 1, 27). Po sakramentima i molitvi, oni primaju Kristovu milost i darove njegova Duha koji ih za to osposobljuju.

Ovaj se poziv Božjeg djeteta u životu majke Marije Josefe konkretizirao u pozivu za Karmel gdje je pronašla majku koja ju je vodila putom svetosti, svetu Maravillas od Isusa, a koju je Bog odabrao kako bi u našem vremenu očuvala terezijanski Karmel, vraćajući se izvoru, svetici iz Avile.

Tako, majka Maria Josefa dolazi u Karmel u Cerro de los Ángelesu, slijedeći korake svete Maravillas, koja je osnovala ovaj novi „golubinjak“, nakon što je začula Krista koji joj je rekao: Ovdje želim da ti i one druge duše izabrane po mom Srcu izgradite kuću u kojoj ću imati svoje slasti. (Izvješće o osnutku Karmela u Cerro de los Ángelesu). Ostajući uvijek u ovom prvom osnutku svete Maravillas, majka Marija Josefa postala je bliska suradnica svetici za drugih osnutaka, pružajući materijalnu potporu, a bila je i savjetnica i osoba od pouzdanja u brojnim prilikama, zalažući se za vjernost izvornim karmelskim Konstitucijama.

Sveta Maravillas pisala je o majci Mariji Josefi za vrijeme razdoblja njezine bolesti:
Prava je muka, jer toliko vrijedi i tako je dobra, a iako je uvijek bila vrlo krjeposna, ne možete ni zamisliti koliko je više uznapredovala u krjeposti, uvijek zaboravljajući na samu sebe, uvijek se smiješeći. Nikada ju nisam vidjela da u čemu traži samu sebe, a sada vam ne mogu ni opisati s koliko radosti i strpljenja podnosi bolest, a riječ je o jako teškoj bolesti. (Iz pisama sv. Maravillas od Isusa)

Ako se kao Božje dijete ostvarila u pozivu da bude kći sv. Terezije Avilske u Karmelu, slobodno je na svojoj smrtnoj postelji mogla reći isto što i njezina sveta osnivateljica: Naposljetku, Gospodine, kći sam Crkve!
Majka Maria Josefa bila je vjerna kći Crkve kojoj je služila svojim kontemplativnim pozivom, na prvom mjestu kako nas je poučila crkvena na- učiteljica, sv. Terezija od Djeteta Isusa, iz duboke ljubavi prema Isusu Kristu koja mistično prelazi u sve udove Njegova tijela – a kontemplativni život srce je Crkve – ono što na nevidljivi, a ujedno i neophodan, način održava sve evangelizacijske djelatnosti. Sve to možemo razmatrati u životu majke Marije Josefe, posvećene, kako bi ljubila Krista, iz geografskog centra Španjolske, u Karmelu koji je osnovan kako bi se u njemu molilo i žrtvovalo za Španjolsku, u sjeni spomenika Presvetom Srcu Isusovu.

Zajedno s ovom nevidljivom zadaćom na dobro čitave Crkve, Bog je od nje tražio i druge, vidljivi- je načine služenja koje je ona živjela velikodušno i ponizno. Primjer toga bila je njezina zauzetost za Udrugu svete Terezije kojoj pripadaju karmelski samostani, a što ju je dovelo do susreta sa sv. Ivanom Pavlom II. Drugi primjeri njezina vidljivog načina služenja bili su zauzimanje za širenje djela oca Alfonsa Torresa SI, pomažući mom prethodniku, mons. Franciscu Joséu Pérezu y Fernández-Golfinu materijalno i duhovno prilikom osnutka biskupije Getafe, a uz to čineći nebrojena djela milosrđa najpotrebnijima.

Gospodin me uvelike blagoslovio dovodeći me u ovu biskupiju Getafe, gdje svjedočanstva i život predanja tolikih karmelićanki, poput majke Marije Josefe, predstavljaju srce i pluća za ovu posebnu mladu Crkvu na jugu Madrida. Istinski sam Bogu zahvalan na njihovim životima i velikodušnosti za koje sam uvjeren da uvelike doprinosi izgradnji Kristova Tijela.

Nadam se da će ovi redci pobuditi interes čitatelja koji će na sljedećim stranicama pronaći odraz života ove bosonoge karmelićanke koja nije tražila drugo doli voljeti Isusa Krista, što je ona sama izrazila u ovoj divnoj molitvi:
Gospodine: svi trenutci i djela mog života su Tvoji; ne dopusti da u njima bude bilo što nedostojno Tvoga Presvetoga Srca. Učini da započnem, nastavim i završim svoje postupke samo s namjerom da Tebi ugodim. Sjedinjujem sve sa zaslugama Isusa Krista Raspetog i preklinjem te da prihvatiš moje poslove ovog dana, kao zadovoljštinu za moje grijehe, za obraćenje grješnika, za žar mlakih duša, za blažene duše u čistilištu, za one koji se preporučuju u naše molitve i za kraljevstvo Srca Isusova u cijelom svijetu, posebice u Španjolskoj. 

+ Ginés Garcia Beltrán, biskup Getafea (Madrid)