Ako mu ti dopustiš
Ako mu ti dopustiš
Ako mu ti dopustiš (2. izdanje)
Hrvatski se narod po prvi put ima priliku upoznati s jednom od najvećih bosonogih karmelićanki i mističarki XX. stoljeća, sv. Maravillas od Isusa, putem ovog djela koje su napisale njezine kćeri, a koje je diljem svijeta poznato kao najbolje napisana svetičina biografija. Ovo je djelo do sada prevedeno na brojne svjetske jezike, a u vrlo kratkom vremenu postiglo je brojna izdanja i osvojilo srca svih čitatelja. Diljem svijeta sv. Maravillas poznata je kao osnivateljica brojnih bosonogih karmela unutar Španjolske, ali i u Indiji, a danas je jedna od svetica kojoj ne samo brojni štovatelji unutar Španjolske već i diljem svijeta upućuju svoje svakodnevne molitve i zahvale za njezino moćno posredovanje pred Gospodinom. U predgovoru koji je za prvo hrvatsko izdanje napisao veliki zaljubljenik u život i djelo sv. Maravillas, španjolski kardinal Rouco Varela, može se uočiti kako je providnost naložila da sv. Maravillas, baš poput njezine sv. majke Terezije od Isusa, živi u teškim vremenima za Crkvu, ali i za čitavo čovječanstvo.
Bilo je to vrijeme prve polovice XX. stoljeća koje je u Španjolskoj poznato kao „Era španjolskih mučenikaˮ. Usprkos tome, sv. Maravillas onom svojom gorljivom revnošću kliče: „Koje li neizmjerne radosti, biti kćer Crkve!ˮ
U prvim poglavljima djela može se upoznati djetinjstvo, mladost, obitelj, ali i socijalni ambijent u kojem je svetica odrastala. Nepobitna je činjenica koliki je utjecaj na njezin kasniji život imao primjer njezina oca, španjolskog veleposlanika pri Svetoj Stolici, koji je 1910. godine spasio Španjolsku od prekida veza sa Svetom Stolicom. Uz oca, njezina je samozatajna majka ona koja je svojim primjerom utiskivala u srce Maravillas sjeme vjere i velikih kreposti. Socijalni stalež i poznanstva s osobama iz madridske aristokracije služili su Maravillas od malena kako bi pomagala siromasima. Sve do svoje 27. godine života posvetila se djelima milosrđa u korist bližnjih te se može ustvrditi kako su je poznavali gotovo svi madridski beskućnici i siromasi. Ipak, sve te godine njezina je duša vapila za prigrliti redovnički stalež čekajući odobrenje njezina duhovnika. Stupanjem u Karmel u Escorialu (karmel koji je proizišao iz karmela u Salamanci koji je osnovala sv. Terezija od Isusa) naizgled se ispunila njezina cjeloživotna želja, biti zaboravljena i skrivena u očima svijeta. No Gospodin se toj privilegiranoj duši upravo tada počeo još intenzivnije objavljivati i tražiti od nje nešto što se posve protivilo svim njezinim planovima.
Kao i uvijek, slijepo poslušna volji Božjoj, još kao novakinja izlazi iz Karmela u Escorialu s još tri redovnice i upućuje se prema poznatom mjestu u središtu Pirinejskog poluotoka, Cerro de los Angelesu, te ondje započinje s osnutkom prvog bosonogog karmela. Gospodin je blagoslovio njezinu poslušnost pa je osnutku u Cerro de los Angelesu slijedilo još 10 osnutaka, od kojih jedan u Indiji. Deset osnutaka bosonogih karmela za sveticu su bili neslućeno iznenađenje providnosti, ali i Božji dar Španjolskoj i univerzalnoj Crkvi. Ovim je osnutcima, između ostalog, potrebno nadodati svetičinu ispomoć, duhovnu i materijalnu, brojnim klauzurnim samostanima, a posebice samostanu Utjelovljenja u Avili, samostanu u kojem je njezina sv. majka Terezija od Isusa započela svoj redovnički život, a koji je sv. Maravillas u svoje vrijeme restaurirala i pretvorila u pravi „relikvijar sv. Terezije od Isusaˮ u čijem se muzeju i danas mogu vidjeti toliki predmeti koji su pripadali svetici iz Avile.
Uz osnivateljsku karizmu, čija je osnivateljska etapa trajala više od 30 godina, najveći je dio svoga života utrošila u vjerno življenje i očuvanje Konstitucija sv. Terezije od Isusa. U svrhu toga osnovala je Udrugu sv. Terezije, kojoj danas pripadaju brojni karmeli diljem svijeta, a koji su nakon II.vatikanskog koncila očuvali netaknutom baštinu sv. Terezije i nastavili živjeti po Konstitucijama svete reformatorice iz 1581. godine. Te je Konstitucije sveti Ivan Pavao II. ponovno promulgirao 8. prosinca 1990. godine, a danas su upravo te Konstitucije, redovnicama u samostanima koje je osnovala sv. Terezija od Isusa, ali i sv. Maravillas, jedini „put po kojem hodeˮ da bi postigle svetost. Redovnice u ovim kontemplativnim karmelima žive onako kako je prije više od 500 godina živjela njihova sveta majka Terezija, u potpunoj odvojenosti od vanjskog svijeta, u trajnoj molitvi, samoći, radu i tišini. Dozvolu za razgovor imaju sat vremena iza ručka i sat vremena iza večere. Neke od specifičnih karakteristika njihovih Konstitucija su i te da redovnice zimi i ljeti nose habit od grube čohe težak 10 kg, bosonoge su zimi i ljeti, a kao obuću koriste sandale od konoplje, nemaju grijanje, post obdržavaju 8 mjeseci godišnje, određene dane žive samo o kruhu i vodi, spavaju na tvrdoj slamarici te obnašaju trajnu pokoru. Prilikom posjeta, koje primaju rijetko, s njima se može razgovarati samo kroz dvostruku rešetku. Upravo zbog ovako radikalnog slijeđenja „puta savršenostiˮ sveta Terezija tvrdi da za njezine kćeri, koje vjerno žive Konstitucije, nije potrebno drugo čudo da bi ih se kanoniziralo.
Papa Ivan Pavao II. proglasio je jedne Konstitucije 8. prosinca 1990., za one karmelićanske samostane koji žele živjeti što vjernije izvornim Konstitucijama kao što su to samostani sv. Maravillas, i 17. rujna 1991. za ostale samostane koji žele živjeti po ublaženim Konstitucijama. Tako su se u ženskom bosonogom karmelu otvorila dva puta savršenstva, oba odobrena od Crkve. Danas karmela, koji žive neublažena pravila, ima relativno malo, uspoređujući to sa stanjem prije Drugog vatikanskog sabora. Neki od njih nalaze se i u Europi (Belgija – 1 samostan, Njemačka – 3 samostana, Engleska – 2 samostana, Francuska – 4 samostana, Italija -1 samostan, Nizozemska – samostan u Echtu u kojem je živjela Edith Stein, Poljska -3 samostana). U Španjolskoj danas u nekim od karmela, s neublaženim Konstitucijama, žive i Hrvatice, njih 9. Naime, u samoj Hrvatskoj nema ni jednoga ženskog karmela u kojem se žive neublažene Konstitucije svete Terezije Avilske nego svi postojeći bosonogi karmeli žive po ublaženim Konstitucijama. Nekome se to može činiti nebitno pitanje jer je već sam život u klauzuri velika žrtva. No gledajući s motrišta vjere veća mrtvljenja iz ljubavi prema Gospodinu imaju veću zaslužnu vrijednost i donose veće plodove za mjesnu i opću Crkvu. Zato se nadati da će se i u Hrvatskoj u skoro vrijeme osnovati jedan ili više takvih ženskih samostan koji bi sigurno doprinijeli buđenju novih zvanja i obnovi naše domovinske Crkve. To bi bila dragocjena nadopuna postojećim karmelima koja bi svima bila na korist. Na izazove zahtjevnih vremena, poput ovih naših, velikodušne kontemplativne duše poseban su blagoslov Božji za sve vjernike. Zato je Crkva uvijek visoko cijenila i podupirala kontemplativne redove prepoznajući u njima glavne nositelje duhovnog boja koje iako malobrojni čine onu potrebnu prevagu u boju kao što su to bile i Mojsijeve uzdignute ruke dok su Izraelci ratovali.
Članak je objavljen u katoličkom tjedniku „Glas Koncilaˮ 31. svibnja 2020. (br. 22), a napisao ga je prof. dr. don Josip Mužić.