Karmelska duhovnost
Sv. Terezija od Isusa i sv. Maravillas od Isusa
Sv. Terezija od Isusa
Važan i radostan datum za bosonogi Karmel jest 24. kolovoza 1562. Tada je osnovan samostan svetog Josipa u Avili. To je prvi samostan koji je „proizašao iz ruku” svete Terezije od Isusa. Tog dana, u zoru, zvuk istrošenog zvona probudio je susjede u staroj četvrti San Roque, u gradu Avili. Zvono je označilo početak djelovanja jednog skromnog samostana u kojemu su se nalazile četiri siromašne djevojke i njihova utemeljiteljica Teresa de Ahumada (redovničkog imena Terezija od Isusa, a kasnije poznata i kao sveta Terezija od Isusa). Njezina je želja bila „slijediti evanđeoske savjete što savršenije budem mogla i nastojati da ovo malko djevojaka koje su ovdje rade isto […] kako bismo sve, okupirane u molitvi za one koji su branitelji Crkve, propovjednici i učenjaci koji je štite, mogle pomoći mom Gospodinu, kojeg toliko ražalošćuju oni kojima je toliko dobra učinio.”
Samostanom svetog Josipa, u skrovitosti i poniznosti koje tvore pečat Božjih djela, Terezija od Isusa započela je s reformom koja je toliko dobra donijela katoličkoj Crkvi i čitavom čovječanstvu.
Smrću svete Terezije nisu umrla i njezina djela. Nakon njezine smrti broj „Gospinih golubinjaka”, kako je nazivala svoje samostane, sve se više i više povećavao. Danas su Karmeli rasprostranjeni po čitavom svijetu, čak i na najudaljenijim mjestima. Jedina želja svetice iz Avile bila je služiti Crkvi i pomoći joj molitvom i žrtvama. Ni ona ni njezine kćeri nisu bile pozvane da šire apostolsko djelovanje, već je njihova velika misija, posredstvom „skrovitog života s Kristom u Bogu”, pomoći „slugama” Božjim koji toliko rade za spasenje duša.
Tijekom četiri duga stoljeća povijesti bosonogog Karmela, tisuće i tisuće duša posvetilo se životu tišine i samoće nasljedujući svetu Tereziju, koju nazivaju svojom majkom. Iako će velika većina tih duša zauvijek ostati nepoznata u očima svijeta, Bog je neke uistinu posebne duše uzdignuo na čast oltara, izdvojivši ih kao svjetionike jarke svjetlosti koji nam pokazuju put.
Jedna takva duša bila je i sveta Maravillas od Isusa. Voljela je svoju svetu Majku i bosonogi Karmel svim žarom svoga gorljivog srca. To je potvrdila i ovim riječima: „Nalazim se na mjestu koje najviše može ispuniti moje srce. Za mene nema na svijetu ničeg ljepšeg od Karmela. Osjećam da je istina ono što je rekla sveta majka Terezija – ova je kuća nebo ako ga uopće može biti na zemlji.” (C 71)
Iako je osnovala 11 samostana (deset u Španjolskoj i jedan u Indiji), sveta Maravillas nikada se nije osjećala ni kao reformatorica, ni kao utemeljiteljica bosonogih Karmela. Uvijek je težila tome da, unutar mogućnosti, jednostavno, iskreno i s ljubavlju održi duh i nauku otaca Karmela, odnosno ideala svete Terezije od Isusa i svetog Ivana od Križa. Sveta Terezija od Isusa bila je jedina reformatorica i utemeljiteljica, majka i učiteljica Karmela. Slijedom navedenog, može se reći kako je sveta Maravillas od Isusa, bosonoga karmelićanka našeg vremena, bila vjerna kći svete Terezije koju je u punini i s ljubavlju slijedila te za koju je uvjereno držala da predstavlja savršeni uzor nasljedovanja, kao i imitaciju samog Učitelja. Stoga je sveta Maravillas od Isusa, u samostanima koje je osnovala, zadržala terezijanski duh kontemplacije pune ljubavi unutar formata autentičnosti, siromaštva, poniznosti, šutnje, ručnog rada i karmelske radosti.
Nastojala je do najmanjih detalja slijediti korake svete Terezije te je često o njoj govorila i pisala: „Koliku sreću imamo što smo kćeri naše svete Majke i kako veliku tugu uzrokuje misao da se može promijeniti nešto od onog što nam je ona ostavila u nasljeđe s tolikom svjetlošću Neba, tako gorućom Božjom ljubavi, tolikom inteligencijom te takvim srcem koje joj je Bog dao!ˮ (C 4574)
„Ne želimo promijeniti ništa što nam je naša sveta Majka ostavila tako divno uređeno, radeći mnogo, to da, na unutarnjem obraćenju, kako bismo svakog dana što bolje živjeli naš život bosonogih karmelićanki, onako kako to želi i kako od nas zahtjeva Koncil.” (C 6766).
Sveta Maravillas od Isusa sačuvala je i povećala broj „Gospinih golubinjaka” kao oazu mira, molitve i ljubavi, usred ovog svijeta punog gorčine, sukoba i tuge te unatoč egoizmu u svijetu, ali upravo i radi toga. Jer egoizam, kako kaže sveti Ivan Pavao II., pruža užitke, ali ne i radost.
Krist je bio os života obje svetice, koje su ujedno dijelile i sljedeće zajedničke osobine: predanje i ljubav prema Crkvi te evangelizacijsku, misionarsku i društvenu osjetljivost. Obje su bile bosonoge karmelićanke, jedna majka, a druga kći; jedna učiteljica, a druga učenica. Obje su svetice, ali neponovljive, jer Bog se nikad ne ponavlja, ni u svojim svetcima ni u jednom od svojih djela.
*C – oznaka za pisma svete Maravillas od Isusa koja se citiraju s pripadajućim brojem koji je označavao sveske predstavljene na Kongregaciji za kauze svetaca.
Izvor testa: časopis bosonogih karmelićanki u Aldehueli, „Santa Maravillas de Jesusˮ, br. 174., god. 2015. i br. 167., god. 2012.